"INTERVJUIRANI BOG"

Sanjao sam da imam intervju s Bogom.

""A tako, ti bi mene htio intervjuirati?" , reče Bog

"Ako imaš vremena" , rekoh.

Bog se nasmješi: "Moje je vrijeme vječnost. Što si me namjeravao pitati?"

"Što te kod ljudi ljudi najviše iznenađuje?"

Bog odgovori:

"To što misle tjeskobno na budućnost i tako zaboravljaju na sadašnjost.

Tako ne žive  ni u sadašnjosti ni u budućnosti.

To što žive kao da nikada neće umrijeti, a onda umiru kao da nikada nisu živjeli.

To što im je djetinjstvo dosadno. Žure se odrasti, a onda bi htjeli biti ponovno djeca.

To što troše zdravlje da bi stekli novac, a onda troše novac da bi vrtili zdravlje."

Bog uzme moju ruku u svoju. Ostadosmo na trenutak u tišini.

Tada upitah:

"Kao roditelj-koje bi životne pouke htio prenijeti svojoj djeci?"

Osmjehujući se, Bog odgovori:

 "Da nauče kako nikoga ne mogu prisiliti da ih voli."

Mogu samo dopustiti da budu voljeni.

Da nauče kako nije najvrijednije ono što imaju, nego tko su.

Da nauče kako nije dobro uspoređivati se sa drugima.

Da nauče kako je dovoljno samo nekoliko sekundi da se načine duboke rane u ljubljenoj osobi, a zatim su potrebne godine da ih se izliječi.

Da nauče opraštati tako da sami opraštaju.

Da nauče kako postoje osobe koje ih nježno vole, ali jednostavno ne znaju kako to izreći ili kako pokazati svoje osjećaje.

Da nauče kako dvije osobe mogu promtrati jednu te istu stvar a vidjeti različito.

Da nauče kako nije uvijek dovoljno da im drugi oproste.

Moraju i sami sebi opraštati.

I da nauče da sam ja tu - uvijek."

(nepoznati autor)

"Dugo mi se činilo da moj život tek treba početi - pravi život.

Ali je uvijek postojala neka prepreka, nešto što se prije toga moralo dogoditi,

neki nedovršeni posao, neodsluženo vrijeme, neplaćeni dug. Tad će početi život.

Naposljetku mi je sinulo da su te prepreke zapravo moj život!"

Alfred D'Souze

Što god molite

vjerujte da ste

već dobili i bit

će vam.

To vam je vjera.